Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Miodrag Hećimović: Nakon Oluje bio sam izuzetno ponosan

Piše: Miodrag Hećimović, brigadir

Prije 20 godina, 04. kolovoza 1995., u 5 ujutro - po zapovijedi vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana i po signalu „vukovi“ krenula je operacija zbornog područja Gospić na čelu sa generalom Mirkom Norcem, zapovjednikom zbornog područja.


Moja brigada, 128 p.b. Rijeka, krenula je u 4 sata ujutro da se što bliže privuče neprijateljskim snagama i da u 5 sati budemo spremni za napad. Cijeli teren ispred nas preko Čanka do Pavenke, Grabera, Cicera, Mašića, Svilara i Stražbenice bio je pun neprijateljskih mina. Zahvaljujući dobrom vođenju i nesebičnom izlaganju zapovjednika desetina, vodova i satnija, uspjeli smo provesti vojsku kroz minska polja i doći bočno na neprijateljske bunkere u noćnim satima bez ijednog gubitka.

U 5 sati prva pješačka bojna napada Pavenku, Graber i Cicer i uz teške borbe uspjeva svladati neprijatelja uz minimalne gubitke - jedan poginuo vojnik i 14 ranjenih. Uspijeva ovladati tim područjem i izbija u selo Trnovec sa spremnošću za daljnje proboje.

Treća bojna na smjeru Stražbenice, Mašića, Buđaka, Svilara isto tako fenomenalno ulazi i prolazi kroz mine, i u 5 sati počinje borbena djelovanja - ali biva zaustavljena zbog teškog otpora neprijatelja. Uzimam tenkove 9. gardijske brigade. Hrabre tenkiste koji su mi bili dani, i izviđače, i probijamo lijevi bok prema Turjanskom - gdje pomažemo hrabrim dečkima iz 3. bojne da izvrše bližu zadaću proboja neprijatelja do 11 sati 4. kolovoza - jedan poginuli i 18 ranjenih. Antiteroristički vod 71. bojne vojne policije, 40 spremnih ljudi prati borbeni raspored i uvodi se na smjeru 1. bojne, i isto tako 2. pješačka bojna 128. brugade uvodi se isto na smjeru 1. pješačke bojne za daljnje proboje. Izviđači glavnog stožera izlaze na komunikaciju Vrhovine-Korenica i blokiraju srpske udare s naše lijeve strane.  

Nakon prvog dana zborno područje Gospić na pravcima 128. brigade 9 gbr, 118. pukovnije Gospić, 111. brigade jedne bojne ima izuzetno jak otpor i preko 50 poginulih branitelja u prvom danu gdje se vidi da je bilo jako teško, međutim odanošću tih boraca i njihovih zapovjednika - a nadasve hrabrošću i odlučnošću zapovjednika zbornog područja Gospić generala M. Norca drugi dan se uspjeva probiti na svim smjerovima napada, razbija se neprijatelj i ulazi se u okupirano područje koje do tada drži 15. srpski korpus da bi se do večeri 5 i 6 ujutro zaposjela hrvatska državna granica preko Plješevice do Une.

Nakon Oluje sam bio sam izuzetno ponosan, kako na svoju postrojbu 128., tako i na ostale postrojbe zbornog područja Gospić, svoje suborce i prijatelje.

Tuga i bol me svladala u vojarni Eugen Kvaternik u Gospiću gdje su bili izloženi lijesovi naših poginulih vojnika, dočasnika i časnika - preko 50 poginulih i ta mi slika i danas stoji pred očima i neizbrisiva je iz sjećanja.

Danas, nakon 20 godina, razočaranja su velika. Niti u snu nisam mogao zamišljati da će biti ovako nepravedno. Da će hrvatski branitelji dobivati otkaze, da će biti bez posla, da će hrvatska mladost bježati iz Hrvatske za koju smo ginuli, da će ljudi biti gladni, da će raditi 200 radnih sati za 3.000 kn, da se zborno područje Gospić neće spominjati u Oluji, da general Norac nije na platou glavnih uzvanika, da ja nisam dobio ni pozivnicu za proslavu i mimohod, da branitelji iz moje postrojbe 128. brigade neće biti pozvani na mimohod proslave na koju su pozvani političari koji bi trebali pješačiti do Knina zato što nisu sudjelovali u obrani i u Oluji da se oznoje. i da tako daju počast hrvatskim braniteljima koji su trebali biti na tvrđavi, i kojima se treba odati počast - i poginulima i živima.

Neka ih je sve sramota, ako se znaju sramiti, ali što očekivati, da se oni srame kada mirno gledaju da mladost napušta zemlju trbuhom za kruhom, zemlju državu koja je izborena na krvi hrvatskih junaka i na vođenju predsjednika vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana, koji je tržio jedinstvo hrvatskog puka da bi izborio s braniteljima samostalnu državu Hrvatsku, a oni se danas igraju partizana i ustaša i djele Hrvatski narod.

Zar ne znaju da su '91. mladost i golobradi mladići branili i obranili i oslobodili Hrvatsku, a danas ostajemo bez mladosti jer mladost je primorana ići van, jer im politika i vlast nije omogućila dostojan život u državi za koju su se borili i ginuli njihovi očevi.

*Stavovi izneseni u autorskim tekstovima su osobni stavovi i ne znače nužno stavove HRT-a